To više nije samo memorijalni skup, to je već postalo jedno prekrasno druženje, jedna oda planinarstvu. Tih tristotinjak planinara iz Hrvatske i BIH imali su jedan zajednički cilj: provesti par dana u dobrom društvu i fascinantnom prirodnom okruženju.
Čvrsnica je to -Hercegovačke Alpe. Divlja , surova , ali nadasve lijepa i poželjna. Pločno (2228 m) ne mora uvijek biti cilj. Ovaj put sam se odlučio za Hajdučka Vrata (2000mnv) i jezero Crvenjak (1960 mnv). Više je prilaza , biram meni najljepši. Kada se automobilom prijeđe Risovac na cesti prema Jablanici skretanje je u desno prema Muvarnici I Stipićevoj livadi. Makadamom do visine od 1500 m , a onda tri sata skoro čistog juga po zelenim livadama i jarugama. Na petnaest minuta od Doma pod V. Vilincom skreće se lijevo (Istok) i nakon pola sata smo na jezeru Crvenjak. Bistro je , čisto ,pa zašto se onda ne okupati ? Brrr....Brrr.... Voda je bila prilično hladna (par stupnjeva poviše nule) . Kada se nakon 15 minuta od jezera dođe na Hajdučka vrata zastaje dah.Diva Grabovica, Neretva , Prenj, Čabulja , a vi iznad svega toga kao na prijestolju. Kraljevski. Lijepo je biti planinar.
Drugog dana odlučismo otići Putem Spasa, preko Kedžare do Rame.A, bože moj koje li lijepote u tom kraju. Tih 23 km makadama do Orašca napunismo pluća i dušu . Od Orašca asfaltom (20 km). Vozite se vozite planinskom cestom i kada se ukazaše Rama (područje oko ramskog jezera) pomislih da sam u Švicarskoj. Kako do sad nisam otkrio ovaj božanstveni kraj? Posjet Šćitu, kupanje u jezeru pa povratak preko Tomislavgrada.
Doći ću i dogodine.
Zapisao: Željko Matošić
Galerija slika
