Kremen (1591 m)
U 5 ujutro nas je Lile spakirala u autobus i povela put Kremena (1591 m), petog najvećeg vrha u Hrvatskoj. Nakon par sati truckanja po ličkoj magistrali, uz pauzu za kavu u ušminkanom Kninu, došli smo u mjesto Bruvno. Kraj gostionice Mesić skrene se desno.
Šest kilometara lošeg asfalta dalje nalazi se Mazinski prijevoj, s kojeg se odvaja ulijevo makadamska cesta prema Kremenu. Lile se unaprijed dogovorila s vozačem da nas odvede do malog proširenja na makadamskoj cesti, gdje se autobus može okrenuti, tako da nam je s tog mjesta preostalo samo dvadesetak minuta šetnje do početka planinarske staze u šumi.
Planinarska staza prolazi kroz ugodnu hladovinu guste bukove šume. Nakon pola sata hoda dolazimo do raskrižja, otkud jedan put vodi prema izvoru Klapavica, a drugi put prema vrhu. Mi smo se odlučili najprije otići na vrh, a na izvor u povratku. Do vrha nas je vodilo još pola sata vrlo strme staze, prekrivene zemljom i lišćem. Svi smo se tada sjetili zašto je Lile rekla da je uspon iznimno neugodan ako padne kiša, zbog blata i klizanja na velikoj uzbrdici. Budući se na Kremenu snijeg zadržava sve do svibnja, očito ga je najbolje pohoditi tijekom ljeta, za sušnoga vremena kad nema blata, i kad lišće bukvi pruža izvrstan hlad i zaklon od sunca.
Nakon povratka s vrha otišli smo na izvor Klapavica i tamo sreli prijatelje iz HPD Mosor, koji su izabrali isti dan za posjet Kremenu. Spustili smo se zatim do autobusa i otišli u restoran Zagi, gdje je Lile za nas ugovorila fini ručak. No, to nije sve. Poslije ručka nas je Lile odvela na vrlo Une, gdje smo uživali u smaragdnoj boji izvora. Sljedeću kavu popili smo u Sinju, a onda požurili u Split da bi ljubitelji nogometa stigli pogledati finale Svjetskog prvenstva. Doduše, nisu trebali žuriti. Hobotnica Paul već je bila predvidjela da će pobijediti Španjolska.
Tekst: L.P.
Slike sa izleta pogledajte u galeriji slika!
