Dvije godine su prohujale u tren, od dana kada je na biokovskoj padini ostao snivati dragi nam prijatelj Dr. Ivan Brajković, ili skraćeno Doktor, kako smo ga svi zvali. I danas nas je Biokovo dočekalo vruće, sparno, kao da na samom početku uspona iz Bartulovića
odvraća rijetke posjetitelje od bilo kakvog prilaza. Ali to je samo privid.
Treba ući, pregrmjeti ti prolazni osjećaj nelagode i onda doživjeti iskonsku ljepotu. Znao je Doktor gdje da smiri svoj nemirni duh. Malo tko se usuđuje u ovo doba istraživati ovo predivno, rajsko mjesto, ali za svoj trud i znoj bude nagrađen blaženstvom tišine, tek prolistalim raslinjem, rascvjetanim padinama i pjevom razbuđenih ptica koje se raduju životu kao i oznojni planinar s ruksakom na leđima.
Poznavajući Doktora siguran sam da mu procesije na ovom mjestu ne bi odgovarale. Nas sedmero bilo je sasvim dovoljno. Uvijek će se naći netko da položi stručak livadnog cvijeća, napuni dušu ljepotom i prisjeti se Čovjeka koji je Biokovo volio više od sebe.
Majka Bijakova kazao bi Marin Bartulović
Napisao: Željko Matošić
Galerija slika
